Koliko često uhvatimo sebe sa nekom od sledećih, ili sličnih misli:
- Ljudi su stvarno zli!
- Kako si glup/a!
- Sve sami ludaci oko mene!
Da li se prepoznajete u nekoj od njih?
Kako se osećate kada tako nešto kažete nekome?
Neretko sudimo/presuđujemo nekome i osećamo se „nadmoćno“, naročito kada nas je taj neko iznervirao ili naljutio i tim pre smatramo da je zaslužio našu osudu.
Bilo bi kudikamo bolje kada bismo naučili da prepoznamo taj trenutak, osećanje i ono što nam se dešava, i kada bismo shvatili da nas osuda samo dodatno (in)toksikuje i da je za nas mnogo pametnije da naučimo da iz tog začaranog kruga izađemo. Kao i da umesto osude i loše energije, drugima pošaljemo dobre vibracije i osmeh! Bilo bi mnogo delotvornije i za njih i za nas!
Da li ste spremni da to naučite? I to – s osmehom.
Ništa bez osmeha 😊.
CONVERSATION