Naše biće je uvek negde između potoka suza radosnica i reke suza očaja. Za to koje će suze biti češći gost na našem licu pre svega smo odgovorni mi. Naša sreća je naš izbor, baš kao što je naš izbor i naš očaj.
Osetimo li nadolaženje i jednih i
drugih suza, nije dobro da ih zaustavljamo. Bolje je da ih pustimo, jer nas one čiste. Jer, suze su odlično
sredstvo za čišćenje našeg uma i srca.
Drugo je pitanje da li je do ovih drugih, do suza očaja, uopšte moralo da dođe. Naravno da ne, ali o tome nekom drugom prilikom.
S druge strane, između potoka suza radosnica i
reke suza očaja, ako možete, uvek izaberite veseli potok. Manje je više!!!
CONVERSATION